
Pokajanje je odluka čoveka i nalazi se u domenu poverene slobodne volje. Jedna je stvar šta sve Bog čini u svojoj dobroti da bi nas priveo pokajanju, a druga je stvar da to čovek može odbiti grubo (otvrdnutim srcem Heb.3,15 i Heb.4,7) ili lukavo zaobići (ovaj greh neposlušnosti se zove vračanje 1.Sam15,22 -23). Bog uvek posmatra naš odnos prema Njegovoj Reči (2.Ljet.16,9): to može biti kajanje u prahu, pepelu i kostreti (kao npr.narod Ninive kako se pokajao iako osuđen na propast, zadobio je milost i na kraju vremena će suditi Mt.12,41) ili naš odaziv može biti krivotvoreno pokajanje, kao kod kralja Saula ili kod Jude, nešto što Bog NE PRIZNAJE. Zato samo pokajanje koje pokreće sveta žalost vodi u život.(2.Kor.7,10) Kad god se pokajemo - mi smo žalosni, a plod pokajanja je poslušnost Božjoj Reči koja je naša radost (Ps.40,9 i Ps.119,111) KM