Jedno je: verovati da uznesenja uopšte NEĆE BITI. Za ovo bi trebalo precrtati dosta Biblijskih odeljaka kao što su 1.Sol.4,16-17 ili 1.Kor.15,52. Zato o ovome uopšte neću da razgovaram.
A drugo je: verovati jednu od tri varijante Uznesenja: pre Velikih Nevolja, u sred Velikih Nevolja ili na kraju Velikih Nevojla. Svaka od ove tri varijante se može Biblijski potkrepiti, zato neka svako veruje kako je razumeo.
1. PRE Velikih Nevolja
- Isus upozorava da niko ne zna "Dana ni časa" Njegovog povratka (Matej 24: 36,50, 25:13) S drugim pozicijama Uznesenja bismo znali Dan njegova povratka.
- razlika između Crkve i Izraela, Crkva ispunjava "puninu pogana" (Rimljanima 11, 25), a zatim Izrael prepoznaje Isusa Hrista.
- Bog neće izlivati svoj gnev na svoju crkvu, to nije Božji način u prošlosti, Gospod će sačuvati one koji su Reč Njegovu održali od "časa kušnje koji ima doći na CELI SVET" Otk.3,10 i da nismo određeni za gnev. 1.Sol.5,9
- Biblijski principi Božjeg izbavljenja PRE Božjeg gneva su nam primer, Noa i njegova porodica, Lot i Sodoma, Rahaba i Jerihon, Babilonski zarobljenici i Jeruzalem
2. USRED Velikih Nevolja
- za ovo je argument obećanje o nevoljama u Mateju 24,9.
- Zatim je i Pavle učio o tome da se prvo treba dogoditi "otpadništvo" i "teška vremena" u 2.Sol. 2,3 i u 2.Tim.3,10. Isto tako narav pečata i truba u prve 3,5 godine nije GNEV Božji, već čovek samo žanje što je posejao jer se izmakao Božji oslonac.
-I još kao argument neki smatraju uznesenje dva svedoka koji su bili mrtvi na ulicama Jerusalima tri i po dana i glas sa neba ih je pozvao kad su se vratili u život na očigled SVIH pozemljara. Oni su na veliki zov "na oblacima otišli Gospodu" i zato to neki povezuju sa Uznesenjem. 1.Sol.4,16
3. NA KRAJU Velikih Nevolja
- neki veruju da će crkva proći kroz period sedmogodišnjih Velikih Nevolja. Za to postoje tri argumenata: istorijski, obećanje o nevolji, Isusova parabola o pšenici i kukolju.
- Kroz istoriju se verovalo da će Crkva biti uznesena neposredno pre Drugog Hristovog Dolaska kada se zajedno s njime vraća čemu je prethodio Hristov sud pred kojim nam se svakome valja pojaviti (2.Kor.5,10)
- Obećanje nevolje: Drugi argument je dano obećanje o nevolji za crkvu, Luka 23: 27-31, Matej 24: 9-11, Marko 13: 9-13 su obećanja nevolje za crkvu, a ne Izrael.
- Pšenica i kukolj (Matej 13: 24-30, 36-45): Tumačenje žita i kukolja stavlja "svete" - žito i "nespašene" - kukolj rame uz rame do žetve. Isus je rekao: "Neka oboje raste zajedno do žetve". Žetva je uznesenje vjernika na kraju, a ne pre razdoblja Velikih nevolja.