ODBAČENI

Jedno od najbolnijih životnih iskustava svakako je ostavljenost. To može biti smrt drage osobe ili u životu odbacivanje od voljene osobe. Teško nam pada odbačenost i od onih do kojih nam nije mnogo stalo, a neopisiva bol obuzima dušu kada nismo prihvaćeni od onih koje volimo. Kažu da je problem odbačenosti tako rasprostranjen, da čak i nerođene bebe još u utrobi majke stječu ovaj problem odbačenosti ukoliko njezini roditelji nisu željeli bebu. Dok rastu, odbačenost uvijek traži svoju potvrdu u svim medjuljudskim odnosima. Vrlo ju lako nalazi jer je svijet pun samodokazivanja u nemilosrdnoj natjecateljskoj borbi gdje nema mjesta za osjećaje. Sve ovo može imati svoj lijepi završtak kada svoje probleme neprihvaćenosti ili odbačenosti predamo Isusu Kristu. On je iskusio maksimalnu odbačenost kada je bio razapet od ljudi koje je savršeno ljubio, kada je bio ostavljen od Oca ("Oče, zašto si me ostavio?") kojemu je bio savršeno poslušan. Zar postoji netko koji nas bolje može razumjeti od Njega? Budimo slobodni u molitvi iskažemo Mu svoje osjećaje, jer On je Veliki Liječnik ne samo našeg Duha - opraštajući nam grijehe, ne samo našeg tijela - iscjeljujući naše bolesti, Isus je Liječnik naše ranjene duše! On će poviti naše rane, On nas nikada neće napustiti ni zaboraviti! On će nas potpuno obnoviti! "MOŽE LI ŽENA ZABORAVIT' SVOJE DOJENČE, NE IMAT' SUĆUTI ZA ČEDO UTROBE SVOJE? PA KAD BI KOJA I ZABORAVILA, TEBE JA ZABORAVITI NEĆU." *Izaija 49,15