O ČUDESIMA I MOLITVI

Molitveni život je merilo naše duhovnosti, disanje bez kojeg naš duhovni opstanak nije moguć. Zato su učenici tražili da ih Isus "nauči moliti" Lk.11,1. Tako smo dobili OČENAŠ, idealni i sveobuhvatni molitveni obrazac. Ali to nam ne daje pravo da zanemarimo ili precrtamo zato Isusovu izjavu u Marko 16,17 "A ovi će znakovi PRATITI one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Dve stvari želim istaknuti: onu da "čudesa i znakovi" nisu povod našoj RADOSTI, već je naša radost to što su nam imena upisana na nebesima Lk.10,20: "Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." . Drugo je da ne trebamo mi JURITI znakove, već znakovi PRATE nas. Znači: MOLITVA ne isključuje ZNAKOVE I ČUDESA i zato ih ne trebamo suprotstavljati. Radije bih rekla da se nadopunjuju. *mk