
Biblija nas uči da je laganje greh i da ko čini greh, rob je grehu. To znači da je laž destruktivna bez obzira na motiv dobre namere i to da ne postoji JEDNOM učinjeni greh nego je to lančana reakcija koja se zove ROPSTVO. Postoje učenja da je važnija motivacija od deklarativnog greha, jer dobra nakana srca opravdava sredstvo. To je lažna nauka, jer Bog uvek motri i NAČIN na koji ostvarujemo svoje zamisli. Ispravni način se uvek oslanja na Boga, a ne na DOBROBIT počinjenog greha. Daću primer kuda vodi dobra namera jedne maloletne trudnice izvan braka: u abortus. Zato se trebamo držati Svetog Pisma koje kaže da BOG ISPITUJE NAKANE SRCA, a nije naše da ih tumačimo, tj.procenjujemo tuđe, niti da se oslanjamo na svoje dobre motive jer Gospod kaže da je naše srce PREVARNO. Biblijska dobra nakana srca je UZDANJE U BOGA. To Bog priznaje u pravedni motiv. Vera u Boga se računa u pravednost. U Starom Zavetu imamo primer Davida koji je bio veliki i poznati junak Izraelski, pomazan od Boga za kralja, ali u bekstvu pred tadašnjim ljubomornim kraljem Saulom. David se našao zarobljen od Filistejaca u njihovom logoru. Odveli su ga pred kralja da ga kralj identifikuje. Tamo je David odglumio maloumnika koji nekontrolisano pušta sline.... On nije lagao ništa, ali je sakrio svoj identitet ponašanjem. Tako ga nisu prepoznali i spasio je svoj život.O ovome piše u 1.Samuelovoj 21,12-15 Zatim imamo primer hebrejskih babica koje su lagale faraonu i tako spasile živote mnogih hebrejskih beba. O tome čitamo u Izlasku 1,15-21 Sledeći primer imamo Rahabu bludnicu koja je zaštitila izraelske špijune. Čitamo u Jošua 2,5 Kako god, možemo zaključiti da bez obzira na "pozitivan" ishod laži, Biblija nikada NE POHVALJUJE laž kao opciju. *km


