top of page

Mi našim trpljenjem ili netrpljenjem ne možemo osigurati vječni život. To je učinio Isus Krist. Spasenje je dar Božji i prima se po vjeri, a ne po zaslugama. Poslušnost Božjoj Riječi, već u ovom životu garantira da se Bog brine za nas i da sve izivodi na dobro. Za razliku od nevjernika, koji također često trpe (nepravdu, bolesti, glad itd.) Isusovi sljedbenici u svojim poteškoćama nikada nisu sami. Isus je obećao Duha Svetog koji nas savjetuje, vodi, uči svemu i izljeva svoju ljubav na naša srca. Djeca Božja već sada imaju ovlaštenu poziciju i u patnji, ali patnja nije svrha postojanja nego posljedica raspadljivosti i prokletstva koje je proželo cijelo stvorenje. Patnja ne iskupljuje, ali nas često puta može prizvati k pameti da patražimo Boga koji je blizu onima koji su skrušena srca, a oholima se suproti.



Grijeh nije novost na ovoj planeti. On se samo umnožava (a uz njega i milost) pod nadahnućem zla koje kulminira ka svom konačnom uništenju. U Solunjanima poslanici nam Pavle kaže za Antihrista da je Bezakonik. To ne znači da u pravnom poretku organizacije ljudskog društva neće postojati zakonske odredbe, nego da će društveni zakoni biti zapravo "bezakonje" u odnosu na Božju volju. Kad god se usvajaju "gnusobni" zakoni o legalizaciji grijeha (tu mislim na odobravanje grijeha po principu relativnog morala itd.), demokracija prima aplauze slaveći toleranciju koja vodi u propast. Odsustvo Božje volje, odnosno donošenje takvih zakona koji su suprotni Božjim Duhovnim Zakonima u Svetome Pismu, zapravo su "bezakonje", a iza svega stoji sotona koji utire put svoje fizičke pojave kroz Antihrista, iako njegov duh deluje još od apostolskog doba, kroz povijest, i sada ga možemo prepoznati i uočiti u svakodnevnim informacijama ...



"Čovjek, koji unatoč svemu karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti i neće mu biti spasenja." *Izreke 29,1 Tvrdoglavost je ostajanje kod SVOGA mišljenja pod svaku cenu i nije osobina Dece Božje. Razlikujemo postojanost vere od tvrdoglavosti. Tvrdoglavost služi našem ponosu. U hrišćanskom životu se praktikuje POSTOJANOST u veri koja je posledica prokušanosti. Postojanost je nepokolebljivo stajanje uz BOŽJE MIŠLJENJE, a ne vlastito. Postojanost u veri nas privodi nadi koja ne postiđuje - jer se Ljubav Božja razliva u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan. (Rim.5,4-5) Deca Božja, zapravo nepresano menjaju SVOJE mišljenje (dakle nisu tvrdoglavi) i usklađuju ga sa Božjim (što nije bezbolno jer uvek zahteva poniznost i odricanje sebi). Kroz prokušanost ovog usklađivanja hrišćani bivaju POSTOJANI, a nikako tvrdoglavi


    © 2023 by The Book Lover. Proudly created with Wix.com

    bottom of page