top of page

1. SABLAZNI SU NEIZBEŽNE (znači da MORAJU doći). "I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze;" -Luka 17,1 2. SABLAZAN JE ĐAVOLJA PROPOVED (da Bog nije pravedan, da je istina relativna i da ne postoji, izvrnute moralne vrednosti, razuverava čoveka od pouzdanja u Božju dobrotu i ljubav, i ruši mu nadu) i ovakvo ponašanje je u sudu Božjih ruku. Niko od nas nije u stanju odseći potpunu istinu, jer niko od nas ne poznaje Boga (Isusa Hrista koji je Istina) u potpunosti, Boga ćemo upoznavati celu večnost i naša ovodimenziona perspektiva je nepotuna. Zato je SUD BOŽJI. "Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga." -1. Korinćanima 4,5 "Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!" -Izaija 5,20 "A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi," -2. Timoteju 2,24 3. POSTOJI SABLAZAN ISTINE. Ako nekoga sablažnajva Istina, za to Bog nije dao rešenje. Treba ga ostaviti u odabranom izboru. "I blago onom tko se ne sablazni o Mene (Isusa Krista, Sina Božjeg)." -Matej 11,6 "Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i s



Ne bojimo se! Istina nije ničije vlasništvo ili posed, niti pojedinca niti institucije. Zato niko od nas ne može da kaže da je "ima". Istina može imati nas i zato je pravedna i prepoznatljiva jer pobeđuje bez manipulacije. Mi Istinu možemo, kroz stav vlastite poniznosti, samo progresivno upoznavati, i onda ona poseduje nas. Jer Istina je Osoba Isus Hrist. Zato hrišćanstvo nije "partijski sistem" ili "fudbalski tim" čiji smo aktivisti li navijači. Hrišćanstvo je PRIPADNOST Istini.



Hoću reći da svakom delu prethodi misao, ali svaka misao ne završi delom. Odrednica koja to određuje je naša (ne)VERA. Iako se misli ljudske ponekad ostvaruju, ipak se ne ostvaruju sve, ni dobre ni zle. Tako npr. nije dovoljno misliti na dobro, a ne činiti ga konkretno. Isto i zle misli su često puta naša kušnja. Jedan sluga Božjiji je dao primer ptica koje lete i mi im ne možemo zabraniti. Ali, možemo im zabraniti da ne naprave gnezdo na našoj glavi. To je kontrola naših vlastitih misli da im ne dopustimo ako su zle da postanu delo. Kušnja sama po sebi nije greh, ali kada joj se predamo delom, postaje greh. A ima i toga da čovek sa najboljim namerama (motivom srca) ipak čini zlo. Valjda nas ova istina uvek drži nisko, da budemo ponizni jer ... "Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio." - Propovjednik 7,20 Naše nakane, ZAŠTO nešto radimo ili kažemo su važne u Božijim očima i to samo On zna da proceni, čak ni mi sami za sebe ne znamo biti realni jer je srce prevarno više svega. Naše su misli naše bojno polje. Mi moramo obarati svaku našu misao koja se suprotstvlja Hristovoj (2 Kor 10,4-5). Znači, da misao može biti oborena tako da ne postane delo. Ponekad imamo u svom načinu razmišljanja neke "šeme" koje smo stekli odgojem, sredinom gde živimo, obrazovanjem ili iskustvom. Bog je veći od svega toga. On nam nudi svoju Reč da svoj način razmišljanja prilagodimo Njegovoj Misli. To je adaptacija za Kraljevstvo Božije u koje ne možemo ući našim načinom razmišljanja već Hristovim.


    © 2023 by The Book Lover. Proudly created with Wix.com

    bottom of page